Izgovor hemze u pojedinim ajetima

Pitanje

Pitanje: (1) U suri „El-Bekare“, ruku' 14, nalaze se riječi: ثُمَّ أَضْطَرُّهُۥٓ (sura „El-Bekare“, 2:126). Neki ispuštaju hemzu, spajajući „mim“ [iz „ثُمَّ“] sa „dadom“, i kažu da je upravo tako ispravno; drugi izgovaraju hemzu, zadržavajući je, i kažu da je ispravno upravo tako. Dakle, pitanje je: koje [učenje] je ispravno? (2) U suri „El-Maide“, ruku' 14, nalaze se riječi: ثُمَّ أَصْبَحُوا۟ بِهَا (sura „El-Maide“, 5:102). Neki uče ispuštajući hemzu, a neki zadržavajući je (isbat). Koje [učenje] je ispravno? (3)

Odgovor

(1) Ova hemza nije hemza-vasl (spojna), nego hemza prvog lica jednine (mutekellim vahid) [to jest hemza glagola „أُضْطَرُّهُ“ – „primorat ću ga“]; zato ne ispada, nego se zadržava. (2) Ova hemza pripada glagolskoj vrsti if'al (باب الإفعال) i čvrsta je (hemza-kat'), a ne spojna; zato se i ona zadržava. (3) Treba učiti sa zaustavljanjem (vakf): „اِعْدِلُوا“ [„i'dilu“].

Izvor: Fatawa Mahmudijja

Pregled. Cijeli tekst se otvara uz uključen JavaScript.