Izbjegavanje riječi „ja“ u djelima učenjaka

Pitanje

U perzijskom predgovoru El-Hidaje, na str. 15, rečeno je da autor El-Hidaje nije upotrijebio riječ prvog lica (متکلم) da bi izbjegao oblik isticanja sebe (انانیت) i da je, govoreći „قال العبد الضعيف“ („rekao je slabi rob“), mislio na samoga sebe. (1) Zašto je autor El-Hidaje izbjegavao takvo isticanje sebe (ananijet)? Šta je uzrok tome? (2) Ako ljudi od znanja u svojim djelima, poput autora El-Hidaje, budu izbjegavali oblik „ja“ – kako ulema ocjenjuje takvo izbjegavanje? (3) Je li još neko od ranijih (mutekaddimin)

Odgovor

(1) Ako se od izgovaranja ili pisanja riječi „ja“ u srcu pojavi oholo isticanje sebe ili kod drugih nastane sumnja u oholost, onda je prikladno da govornik izbjegava oblik „ja“. Ako je, pak, um čist [od takvih misli], nema potrebe za izbjegavanjem.

Izvor: Fatawa Mahmudijja

Pregled. Cijeli tekst se otvara uz uključen JavaScript.