Uvjet sultana i njegovog dopuštenja za džumu

Pitanje

Za ispravnost džuma-namaza uvjet je postojanje sultana i dopuštenje sultana. Da li je ovaj uvjet farz ili vadžib? Ako pretpostavimo da je farz ili vadžib, onda se u odsustvu tih uvjeta po kojim pouzdanim i vjerodostojnim dokazima klanja džuma-namaz – kao, na primjer, u Indiji, gdje oba ova uvjeta nedostaju? Jer: [ar]إذا فات الشرط فات المشروط[/ar] „Kada nestane uvjet, nestaje i ono što je njime uvjetovano.

Odgovor

(1, 2, 3) O ovom uvjetu su govorili čak i neki hanefije – [kazavši] da za njega nisu našli nikakav dokaz, kao što je rekao mevlana Bahru-l-ulum u „Resa'ilu-l-erkan“: [ar]ولم أطلع على دليل يفيد اشتراط أمر السلطان[/ar] „I nisam našao dokaz koji ukazuje na uvjetovanost [džume] naredbom sultana.

Izvor: Fatawa Mahmudijja

Pregled. Cijeli tekst se otvara uz uključen JavaScript.