Kada je kršenje obećanja znak licemjera?

Pitanje

Jedan čovjek sebe naziva učenim (alimom), nosi i titulu sufije i halife (nasljednika šejha), donekle je upućen u propise o namazu i postu, bavi se i duhovnim vođenjem primajući muride. Često uči sljedeći ajet Kur'ana: [ar]وَأَمَّا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ وَعَمِلُوا۟ ٱلصَّـٰلِحَـٰتِ فَيُوَفِّيهِمْ أُجُورَهُمْ[/ar] „A one koji vjeruju i dobra djela čine – On će im u potpunosti dati nagrade njihove“ (sura „Alu 'Imran“, 3:57).

Odgovor

Ako je već u trenutku obećanja postojala namjera da se obećanje ne ispuni, a lažno obećanje je dato radi obmane, onda je takva namjera grijeh i znak licemjera. U takvom stanju dati takvom čovjeku prisegu (bej'at) ili ga izabrati za svog duhovnog vodiča (muslih) nije ispravno.

Izvor: Fatawa Mahmudijja

Pregled. Cijeli tekst se otvara uz uključen JavaScript.