Obećati drugome zemlju, a zatim odbiti

Pitanje

Na državnom zemljištu u kolibama su živjela dvojica ljudi. Vlast je uzela to mjesto i dala drugo, za koje je također uzela novac. Jedan od te dvojice odbio ga je uzeti, rekavši da neće moći platiti. Tada je drugi rekao: „Ja ću uzeti, ako ti nemaš ništa protiv, a i novac ću platiti ja.“ Onaj je rekao: „Nemam ništa protiv, uzmi.“ Na to je drugi opet rekao: „Pošto će zemlja biti i tvoja, da se poslije ne bi povukao od svojih riječi.“ Onaj je odgovorio: „Ne, to se neće desiti, to je stvar poštenja.

Odgovor

Pošto je on prije priznao: „To je stvar poštenja, ja neću uzeti“ – i, odrekavši se također odgovornosti za novac, rekao drugom čovjeku: „Kupi ti“ – i nakon što je to dogovoreno, plac je kupljen na njegovo ime, onda on nesumnjivo pripada onome ko je preuzeo odgovornost za cijenu. Zatim je on učinio dobročinstvo: ostavio je da tu živi onaj na čije je ime plac kupljen.

Izvor: Fatawa Mahmudijja

Pregled. Cijeli tekst se otvara uz uključen JavaScript.