Trošenje vakufa namijenjenog jednom mjestu na drugo mjesto

Pitanje

Neki čovjek daje kao vakuf nešto zemlje. Namjera vakifa (osnivača vakufa) jest da se ona troši na vjerske potrebe općenito, ali budući da u trenutku osnivanja vakufa u tom poslu nije postojala nikakva vjerska stavka troška, on je vakufsku imovinu predao u ime džamije. Prihod od imovine je takav da nakon podmirenja potreba džamije preostaje višak. U vjerskoj medresi uče siročad i siromašni učenici – može li se na nju trošiti ili ne? Nadamo se da ćete napisati ispravan odgovor.

Odgovor

Kada je vakif dao imovinu kao vakuf da se troši na vjerske potrebe općenito, makar to učinio i usmeno, taj vakuf je postao valjan. Poslije toga niko nema pravo da ga ograničava i određuje za neku jednu stavku troška; naprotiv, dozvoljeno je tu vakufsku imovinu trošiti na džamiju, vjerske medrese i druge vjerske potrebe: [ar]وَفِي الْإِسْعَافِ: وَلَا يَجُوزُ لَهُ أَنْ يَفْعَلَ…

Izvor: Fatawa Mahmudijja

Pregled. Cijeli tekst se otvara uz uključen JavaScript.