Zajedničko obožavanje nije svugdje bolje od pojedinačnog

Pitanje

Je li zajedničko obožavanje bolje i više od pojedinačnog ili nije? Većina ljudi obično svugdje, nakon što klanja namaz u džematu, uči dovu ovako: imam uči dovu, a muktedije izgovaraju „amin“; u običaju se to naziva „druga dova“ (du‘a sani). Kolikog je stepena grijeh u šerijatu učiti ovu „drugu dovu“ u opisanom obliku? Je li grešan onaj ko uči „drugu dovu“ ili nije? I kakva je nagrada (edžr i sevab) [namijenjena] onome ko se od nje suzdržava ili [druge] od nje sprječava?

Odgovor

Zajedničko obožavanje nipošto nije bolje od pojedinačnog [u svemu]; ono je bolje tamo gdje postoji podsticaj na okupljanje. Na primjer, o dva bajrama (Idajn) i o bdijenju u noći sredine Ša‘bana, te o obožavanju u njoj – nafilama, učenju Kur’ana i slično – došao je podsticaj, i fakihi su to nazvali mustehabom.

Izvor: Fatawa Mahmudijja

Pregled. Cijeli tekst se otvara uz uključen JavaScript.