Dova kod kabura s podignutim rukama i isalu-s-sevab sebi za života, smatrajući sebe umrlim

Pitanje

(1) Kakav je [hukm] činjenja dove kod kabura – bilo da je to kabur pobožnog čovjeka ili običan kabur – bez podizanja ruku? Kako je to u običaju: „Proučite Fatihu.“ (2) Neki ljudi još za života priređuju za svoju dušu obilježavanje trećeg dana, četrdesetnicu, godišnjicu smrti, hatmu Kur’ana (učenje cijelog Kur’ana) i sadaku, nakon čega sebe smatraju umrlim: ni kod koga ne učestvuju ni u [prilikama] smrti ni u [prilikama] života i ne jedu hranu [sa skupova] za umrlog.

Odgovor

Sam isalu-s-sevab, bez obaveznog pridržavanja datuma, dana, oblika i sl., ispravan je i za živog i za umrlog. Međutim, obilježavanje trećeg dana, četrdesetnica, godišnjice smrti, uobičajena Fatiha (obredno učenje Fatihe) i sl. – sve to u šerijatu nema osnove, jest bid’at (novotarija u vjeri) i nije dozvoljeno; kloniti se toga je vadžib.

Izvor: Fatawa Mahmudijja

Pregled. Cijeli tekst se otvara uz uključen JavaScript.